Krizni trendovi
petak, 09 mart 2012 12:37
Najnovije „zveckanje oružjem” na Bliskom istoku, ali i izuzetno hladna zima u Evropi, uz naravno raznorazne špekulativne poslove pojedinih kompanija, ponovo su ka naviše pokrenuli cenu nafte na svetskim berzama.
Očekuje se da se ovaj trend rasta cena nastavi i narednih nedelja, pogotovo ako Iran zaista potpuno zatvori Ormoški moreuz zbog ekonomskih sankcija koje mu je uvela EU ili prestane da prodaje naftu još nekim zemljama pored Velike Britanije i Francuske. Tek tada će zavladati haos, mada sasvim „kontrolisani”, u kojem će opet neko profitirati, a neko izgubiti! Ipak, činjenica je da su već sada cene goriva na pumpama u pojedinim državama Evrope rekordne...
Mi u Srbiji sigurno nećemo dobro proći iako, bar direktno, ne zavisimo od iranske nafte, već od one tipa Ural. Međutim, kako je svetsko tržište energenata povezano, svaki poremećaj se veoma brzo prenosi. Uz to, mi imamo i dodatni problem sa transportom Dunavom zbog otežane plovidbe. I tako bez obzira što ne prerađujemo naftu sa Bliskog istoka, naša zemlja koja svakako uvozi više od polovine potrebnih količina sirove nafte i naftnih derivata ne može da ostane imuna na najnoviju naftnu krizu. Neka predviđanja kažu da bi ova naftna kriza mogla da cene goriva u Srbiji podigne i do 50 procenata u odnosu na trenutne!
Jedino što nas u ovom momentu „spasava” od još većih poskupljenja je to što je na našim pumpama promet već toliko mali, da sami proizvođači odlažu primenu viših cena. Sa druge strane, nije loše ponovo napomenuti i da je trenutno učešće cene sirove nafte u maloprodajnoj ceni derivata kod nas oko 50 procenata, dok ostalo odlazi na akcize, marže i porez... Iako je bilo govora da bi Vlada Republike Srbije mogla da ograniči marže, veoma brzo je to sa „vrha” demantovano pod izgovorom da su u pitanju naše međunarodne obaveze o slobodnom tržištu?! A ako bi država zaista želela da nešto učini za građane, onda bi mogla da smanji svoje „zahvatanje” i da umanji akcizu, bar u iznosu za koji se povećava nabavna cena. Međutim, o tome možemo samo da maštamo...
Deo ovih zbivanja oko nafte nedavno sam pratio gotovo neposredno iz „epicentra krize”, tačnije iz Persijskog zaliva... Tamo je situacija sasvim drugačija. Test automobil sam napunio sa 67,9 litara goriva i to platio čitavih 121,54 dirhama! Kada to preračunam u nama poznate novčane jedinice sve to košta ukupno 25,802 evra! Dakle, za litar goriva u Ujedinjenim Arapskim Emiratima potrebno je izdvojiti 0,38 evra... A isto toliko me je koštao i litar vode za piće!
Istovremeno, svetska automobilska industrija se već dobro pripremila za sve manje rezerve i posledično sve više cene „crnog zlata”. Konstantno se razvijaju nove tehnologije, pored hibridnih pogona koji se podrazumevaju i isključivo novih goriva, od električne energije, pa do gorivih ćelija itd. I ne samo to. Čak i motori koje pokreću fosilna goriva postali su sve manji i manji potrošači. I ne samo manji potrošači, već i manji po dimenzijama, te naravno manje mase. Trend daunsajzinga ozbiljno je zahvatio gotovo sve proizvođače. Pored GM-a, VW-a, FIAT-a i drugih, ovih dana je u Barseloni i Ford predstavio najnoviju verziju svojih EkoBust motora za model „fokus”. Naime, u pitanju je trocilindarski agregat zapremine ispod jedne litre, čiji je blok toliko mali da može da se smesti na jedan list papira formata A4. Za sada, nudi verzije snage, sa 100 i 125 KS dobijenih pri 6.000 obrtaja u minuti. Maksimalni obrtni moment od 170 Nm (200 Nm sa sistemom overbust) dostiže se između 1.500 i 4.500 o/min... U suštini ovo je jedan od trenutno najefikasnijih benzinskih motora koji se ugrađuje u neki serijski model automobila. I uz to, ekološki je veoma prihvatljiv, jer „fokus” sa njim troši 4,8 odnosno 5 litara goriva na 100 kilometara, a pri tome je emisija CO2 tek 109 i 114 g/km...
I ovoga se vidi da svetska automobilska industrija ne miruje, već stalno traži nove odgovore na izazove koje nam život postavlja... Međutim, izgleda da su ti izazovi, baš kao i cene energenata, sve veći i veći!



